Hrvatska književnica Vedrana Rudan u novoj objavi na svom blogu pod naslovom „Imati djecu… nemati djecu…“ otvoreno je progovorila o teškoj bolesti i ličnoj borbi kroz koju prolazi.
„Teško sam bolesna. Češće sam u bolnici nego doma. Umirem od raka, sporo ide“, napisala je, opisujući svakodnevicu ispunjenu boravcima u bolnici i trenucima koje provodi s porodicom.
Djeca uz nju u najtežim trenucima
Rudan je podijelila emotivne trenutke sa svojom djecom, koja joj, kako navodi, pružaju podršku tokom liječenja.
„Prije dva dana bili su sa mnom u bolnici. Na smjene. Kći mi je osvježavala tijelo i usta tankom krpom. Došao je sin. Donio mi je knjigu koju smo dugo čekali“, napisala je.
Prisjetila se i brojnih dilema koje je kroz život imala u vezi s majčinstvom.
„Gdje bi mi bio kraj?… Pa djeca tvoje djece. Pa čuvaj, pa strepi… Tko će to preživjeti?“, navodi u tekstu, osvrćući se na sve brige i odgovornosti koje dolaze s roditeljstvom.
Dirljivi porodični trenuci
U bolnici ju je, kako piše, kći njegovala i pazila na sitnice.
„Da mi budeš lijepa, mama“, citirala je riječi svoje kćerke.
Sin joj je, dodaje, pomogao oprati zube dok je bila u krevetu, a zatim joj poželio laku noć.
Nakon izlaska iz bolnice, opisala je i povratak kući, gdje je okružena porodicom i svakodnevnim, ali za nju dragocjenim trenucima.
Između bolesti i života
„Lijepo je biti doma i kad si nepokretan i kad nikako da izračunaš je li već vrijeme za smrt“, napisala je.
Opisala je dolazak kćeri s novim psom, miris svježe oprane odjeće, ručak koji joj sprema porodica i trenutke provedene na terasi uz more.
„Jednu lignju, komadić kruha i pola palačinke“, navodi kao svoj obrok, dok ostatak porodice brine o njoj.
Emotivni kraj ispovijesti
Na kraju teksta priznaje da je preplavljuju emocije.
„Čekam da mi muž ode u kuhinju. Plačem. Bolest? Dan je previše žut? Strah od smrti?… Imati djecu? Nemati djecu?“, zaključila je.
Njena ispovijest izazvala je brojne reakcije čitalaca, koji su ostali dirnuti iskrenošću i snagom kojom govori o bolesti, porodici i životu.
