Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH tokom pet mjeseci nije održao nijednu redovnu sjednicu, dok je u tom periodu održana jedna vanredna sjednica krajem jula. Istovremeno, profesionalni federalni zastupnici nastavili su primati redovna mjesečna primanja koja, prema dostupnim podacima, s osnovnom platom i zastupničkim paušalom prelaze 5.000 KM.
To znači da je profesionalni zastupnik za pet mjeseci mogao primiti više od 25.000 KM samo po osnovu plate i paušala, ne računajući ostale naknade poput minulog rada, toplog obroka i prevoza, navodi portal Vijesti.ba.
Jedna vanredna sjednica i nekoliko važnih zakona
Iako redovnih sjednica mjesecima nije bilo, Predstavnički dom sastao se na vanrednoj sjednici krajem jula.
Na toj sjednici usvojeno je nekoliko značajnih zakonskih rješenja, među kojima su Zakon o platnim uslugama, Zakon o elektronskom novcu i Zakon o računima za plaćanje.
Usvojene su i izmjene Zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica kojima je uveden borački dodatak.
Riječ je o propisima koji direktno zadiru u važne oblasti života građana, od finansijskih usluga do prava boračke populacije.
Rad zastupnika nije samo sjedenje u parlamentarnim klupama
Važno je naglasiti da se posao zastupnika ne može mjeriti isključivo brojem održanih sjednica. Parlamentarni rad uključuje djelovanje u komisijama, odborima i klubovima zastupnika, pripremu zakonskih prijedloga, amandmana i druge aktivnosti.
Ipak, upravo su sjednice mjesto na kojem se o zakonima konačno raspravlja i glasa. Bez njihovog održavanja nema ni donošenja odluka za koje je potrebna saglasnost Predstavničkog doma.
Zbog toga višemjesečni period bez redovnih sjednica otvara pitanje efikasnosti rada jednog od ključnih zakonodavnih tijela u Federaciji BiH.
Više od 25.000 KM za pet mjeseci
Kako pišu Vijesti.ba, osnovna plata profesionalnog federalnog zastupnika iznosi više od 4.000 KM. Kada se tome pridoda zastupnički paušal, mjesečna primanja prelaze iznos od 5.000 KM.
Jednostavna računica pokazuje da pet mjeseci takvih primanja znači više od 25.000 KM po zastupniku, i to bez uračunavanja drugih pripadajućih naknada.
To, naravno, ne znači da zastupnici tokom cijelog tog perioda nisu obavljali druge poslove u okviru svojih mandata. Međutim, činjenica da nije održana nijedna redovna sjednica opravdano stavlja u fokus odnos između visokih primanja izabranih predstavnika i vidljivih rezultata rada institucije.
Za građane, koji kroz javne prihode finansiraju rad institucija, ključno pitanje ostaje koliko efikasno Parlament obavlja svoju osnovnu zakonodavnu funkciju i da li dinamika njegovog rada odgovara odgovornosti koju zastupnici imaju.
About The Author
