Odnos majke i djeteta mijenja se tokom života. Dijete odrasta, osamostaljuje se i gradi vlastiti put, ali emocionalna povezanost često ostaje snažna bez obzira na godine. Upravo zbog toga majkama ponekad može biti posebno teško postaviti granicu kada ih povrijedi ponašanje odraslog sina ili kćerke.
Godine brige, odricanja i podrške mogu stvoriti osjećaj da majka mora biti dostupna u svakom trenutku i oprostiti gotovo sve. Međutim, ljubav prema odraslom djetetu ne znači da treba prihvatati vrijeđanje, iskorištavanje ili stalno zanemarivanje vlastitih potreba.
Kako piše Novi.ba, postoji nekoliko ponašanja na koja bi posebno trebalo obratiti pažnju.
1. Omalovažavanje majčinog života i prošlosti
Odrasla djeca ne moraju imati iste stavove, navike ili životne vrijednosti kao njihovi roditelji. Razlike među generacijama sasvim su prirodne.
Problem nastaje kada neslaganje preraste u ismijavanje majčinog života, uspomena ili odluka koje je donosila.
Stare fotografije, porodične priče i događaji koji mlađoj generaciji možda ne znače mnogo mogu za majku predstavljati važan dio njenog identiteta.
Poštovanje ne zahtijeva slaganje sa svakom njenom odlukom, već prihvatanje činjenice da njena iskustva imaju vrijednost.
2. Stalno emocionalno iscrpljivanje
Roditelji često ostaju prvo mjesto na koje se odrasla djeca okreću kada se pojavi problem.
Podrška djetetu je prirodna, ali odnos može postati iscrpljujući ako se komunikacija svodi isključivo na probleme, traženje novca, rješavanje kriza i izbacivanje frustracija.
Ako se odraslo dijete javlja gotovo isključivo kada nešto treba, dok potrebe roditelja ostaju potpuno zanemarene, odnos može postati izrazito jednostran.
Postavljanje granice u takvoj situaciji ne znači prekid ljubavi. Majka također ima pravo na svoje vrijeme, energiju i mir.
3. Uvrede prikrivene kao šala
Ponižavanje ne mora uvijek uključivati svađu i povišen ton.
Rečenice poput „Ti to ništa ne razumiješ“ ili komentari kojima se ismijavaju godine, sposobnosti ili stavovi mogu biti jednako neprijatni, posebno kada se ponavljaju.
Ponekad se takve riječi pokušavaju opravdati humorom.
Međutim, ako se jedna osoba redovno osjeća poniženo nakon navodne šale, vrijedi otvoreno razgovarati o tome. Zdrav porodični odnos podrazumijeva mogućnost neslaganja bez omalovažavanja.
4. Potpuna ravnodušnost
Nekada problem nije u ružnim riječima nego u njihovom potpunom odsustvu.
Odrasla djeca imaju posao, porodicu, prijatelje i brojne svakodnevne obaveze, zbog čega nije realno očekivati neprestanu komunikaciju.
Ipak, dugotrajna nezainteresovanost može biti bolna, naročito ako samo jedna strana stalno pokušava održavati odnos.
Majka ne mora beskonačno tražiti nečiju pažnju. Ponekad je zdravije napraviti korak unazad i ostaviti prostor da inicijativa dođe i s druge strane.
5. Iskorištavanje majčine dobrote
Pomaganje odrasloj djeci može biti jedan od načina na koji roditelji pokazuju ljubav, ali pomoć ne bi trebala automatski postati obaveza.
Novac, stan, automobil, vrijeme ili svakodnevno čuvanje unučadi ne bi se trebali podrazumijevati samo zato što je riječ o roditelju.
Posebno je problematično kada se osjećaj krivice koristi kao sredstvo pritiska kroz poruke poput: „Ti si mi majka“ ili „Kome ću drugom tražiti?“.
Majka ima pravo pomoći kada to želi i kada može, ali isto tako ima pravo reći „ne“ kada zahtjev prelazi njene mogućnosti ili granice.
6. Preuzimanje kontrole nad njenim životom
S godinama se može dogoditi i obrnuta situacija – odrasla djeca počnu donositi odluke umjesto roditelja.
Briga za starije članove porodice može biti važna i potrebna, ali postoji razlika između pomoći i nepotrebnog oduzimanja samostalnosti.
Odlučivanje s kim će se majka družiti, gdje će ići, šta će kupovati ili kako će provoditi svoje vrijeme bez njenog pristanka može prijeći granicu zdrave brige.
Sve dok je sposobna samostalno donositi odluke, njene godine same po sebi ne znače da treba izgubiti pravo upravljanja vlastitim životom.
Postavljanje granica ne znači prestanak ljubavi
Najvažnije je razlikovati ljubav od obaveze da se svako ponašanje mora tolerisati.
Majka može voljeti svoje dijete, biti mu podrška i željeti mu dobro, a istovremeno jasno reći da određeni način komunikacije ili ponašanja nije prihvatljiv.
Granice ne moraju biti prijetnja porodičnom odnosu. Kada su postavljene mirno i dosljedno, mogu pomoći da odnos odrasle djece i roditelja postane ravnopravniji i zasnovan na međusobnom poštovanju.
Majčinstvo jeste važan dio života mnogih žena, ali nije njihov jedini identitet. Majka i nakon što djeca odrastu ostaje osoba sa svojim potrebama, osjećajima, planovima i pravom na dostojanstvo.
Zbog toga ljubav prema djeci i briga o sebi ne moraju biti suprotstavljene stvari.
Izvor: Novi.ba
About The Author
